Početna Galerija Foto Okrugli sto 2013: Budućnost Srbije u borbi protiv AIDS-a

Okrugli sto 2013: Budućnost Srbije u borbi protiv AIDS-a

Na kraju prve polovine 2013. godine i tačno godinu dana pre odlaska najvećeg donatora za programe borbe protiv HIV/AIDS-a i pružanja podrške osobama koje žive s HIV/AIDS-om u Srbiji – Globanog fonda, Unija organizacija Srbije koje se bave zaštitom osoba koje žive s HIV-om i AIDS-om želi ovim putem da ukaže na probleme sa kojima se HIV pozitivne osobe (PLHIV), a time i celokupni sistem i društvo u Srbiji, susreću u davanju nacionalnog odgovora na HIV epidemiju i stvaranju demokratskih i ljudskih uslova za život ljudi sa ovom bolešću. Ujedno želimo da ukažemo i na posledice eventualnog inferiornog ponašanja sistema i države Srbije u odnosu na probleme koje ćemo istaći i možda većeg problema za godinu dana, u slučaju sadašnje nezainteresovanosti za početak rešavanja trenutno postojećih problema.

Na temu „Budućnost Srbije u borbi protiv HIV/AIDS“ Unija organizacija Srbije koje se bave zaštitom osoba koje žive sa HIV-om i AIDS-om je 8. maja 2013. u Narodnoj skupštini Republike Srbije održala prvi okrugli sto na koji je pozvala sve relevantne ustanove, institucije i organizacije iz državnog i civilnog sektora kao i predstavnike vlasti i raznih donatora, nakon čega je definisala probleme i moguća rešenja u saradnji sa učesnicima okruglog stola. Ovim putem objavljujemo usaglašene zaključke svih učesnika ovog velikog i značajnog skupa za celu državu kada je u pitanju borba protiv ove bolesti.

Glavni zaključak je da je najveći problem u Srbiji što se HIV/AIDS u našoj zemlji još uvek vodi kao smrtonosna zarazna bolest, odnosno zvanično u državnim dokumentima ni dan danas nije usvojen termin koji je pre više od deceniju preporučila Svetska zdravstvena organizacija da je „AIDS bolest sa kojom, ako se oktrije na vreme i uz redovnu primenu visoke antiretrovirusne terapije, može normalno živeti“. Zbog toga se Srbija i ljudi koji žive sa HIV-om i AIDS-om u našoj zemlji danas susreću sa sledećim problemima:

  1. Zakonodavstvo u Srbiji direktno stigmatizuje i diskriminiše osobe koje žive sa HIV-om i AIDS-om u Srbiji. Činjenice:
  • u Krivičnom zakonu Republike Srbije i dalje egzistira član 250. koji ističući isključivo AIDS kao opasnu zaraznu bolest diretkno diskriminiše, a obeležavajući HIV pozitivne osobe kao moguće namerne prenosioce virusa ujedno i stigmatizuje ljude koji žive s HIV-om i AIDS-om;
  • sudska vlast u Srbiji često ne prepoznaje slučajeve stigme i diskriminacije prema osobama koje žive sa HIV/AIDS-om, a procesi za prijavljivanje i dokazivanje ovakvih slučajeva su neprilagođeni i neprimereni HIV pozitivnim osobama i uslovima u kojima one žive.
  1. Zdravstvena zaštita, nega, briga i kontinuirana dijagnostika i lečenje HIV pozitivnih osoba u Srbiji još uvek nisu sistemski do kraja rešeni, zbog čega osobe koje žive s HIV-om i AIDS-om često ne mogu da ostvare i osnovna ljudska prava. Činjenice:
  • neredovno testiranje osoba koje žive sa HIV-om i AIDS-om u toku procesa lečenja (česti nedostatak, testova, komponenti i uslova za testiranje na CD4, PCR i rezistentnost i neprimena evropskih i svetskih standarda za učestalost testiranja);
  • nesvakodnevni rad dnevnih klinika i ambulanti za HIV/AIDS u gradovima u Srbiji u koje ovakve ustanove postoje;
  • centralizovan način podele antiretrovirusne (ARV) terapije (samo tri određene apoteke u celoj Srbiji (Beograd, Novi Sad i Niš) imaju pravo da izdaju lekove propisane ARV terapijom);
  • zaostalost Srbije u odnosu na druge zemlje u primeni moderne i moćne ARV terapije i nezainteresovanost Republičkog fonda za zdravstvenu zaštitu (RFZO) za ukljivačnje u diskusije i odazivanje na pozive za učešće na konferencijama i skupovima na ovu temu, kao i sporost RFZO-a u stavljanju na A listu preko potrebnih novih lekova za HIV pozitivne osobe (Srbija i dalje koristi prvu generaciju lekova za HIV, a RFZO već više od decenije nije uključio nijedan novi lek u primenu u Srbiji, skoro 10% od ukupnog broja ovih pacijenata već je rezistentno na postojeću terapiju u Srbiji);
  1. Osobe koje žive sa HIV-om i AIDS-om svakodnevno se u Srbiji susreću sa nemogućnošću ostvarivanja svih socijalnih prava, nedostatkom celokupne palete potrebnih servisa i bojaznošću za buduću održivost trenutno dostupnih srevisa i usluga koje ostvaruju radom organizacija civilnog društva na polju HIV/AIDS-a. Činjenice:
  • nemogućnost odlaska HIV pozitivne osobe na banjski oporavak i odmor, kao i smeštaj i zbrinjavanje HIV pozitivne osobe u gerontološke centre i slične ustanove socijalne zaštite u Srbiji (iako za to ne postoje nikakve zakonske prepreke, ipak se to dešava zbog primene neregularnih odredbi u pravilnicima ovih ustanova čime se direktno stigmatizuju i diskriminišu HIV pozitivne osobe ali i krši zakon);
  • s druge strane država ne prepoznaje HIV i AIDS kao uslov za dobijanje kontinuirane socijalne materijalne pomoći kod HIV pozitivnih osoba koje su slabog materijalnog stanja ili su nezaposlene;
  • nesenzibilisanost socijalnih radnika i drugog osoblja u socijalnim i pojedinim socijalno-zdravstvenim ustanovama na HIV i AIDS (nedostatak kontinuirane edukacije);
  • servise i usluge koje HIV pozitivnim osobama pružaju savezi, udruženja i organizacije osoba koje žive sa HIV-om i AIDS-om nisu standardizovani i time još uvek nije počeo proces licenciranja (država još uvek nije propisala na koji način će se to raditi, te približavajući se momentu odlaska GFATM iz Srbije (2014. godine) koji za sada jedini finansira više od 80% usluga, servisa i sam rad PLHIV organizacija rizikujemo gašenje istih).

U vezi sa navedenim problemima učesnici okruglog stola doneli su zaključke koje ovim putem Unija organizacija Srbije koje se bave zaštitom osoba koje žive sa HIV-om i AIDS-om upućuje svim nadležnim državnim organima, ali i civilnim organizacijama kao vid preporuka šta bi pod hitno trebalo uraditi u cilju sprečavanja stvaranja većih problema i loše situacije u Srbiji na ovom polju:

  1. Vlada Republike Srbije na inicijativu nadležnih ministarstava, a u saradnji sa organizacijama civilnog društva (OCD) bi trebala što pre da uputi inicijativu da se član 250. KZ RS izbriše jer upravo taj član pomenutog zakona direktno stigmatizuje i diskriminiše HIV pozitivne osobe. Članom 249. KZ ali i drugim zakonima Republike Srbije (npr. Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, Zakon o zdravstvenoj zaštiti i slično) je na pravi način regulisana ta oblast bez direktnog pominjanja HIV/AIDS-a i time stigmatizacije HIV pozitivnih osoba, te nema potrebe za članom 250. KZ RS.
  2. Ministarstvo zdravlja Republike Srbije bi i zvanično trebalo da proglasi HIV/AIDS za bolest sa kojom se danas, ako se na vreme otrkije i uz redovnu primenu ARV terapije, normalno živi.
  3. Država bi i zvanično morala da da preporuku obaveznog uključivanja ljudi koji žive sa HIV-om i AIDS putem svojih predstavnika (saveza, udruženja, organizacija) u sve relevantne komisije i tela koja se bave HIV/AIDS-om u našoj zemlji – na republičkom, pokrajinskom i lokalnom nivou, kao i u rad tela za reviziju postojećih ili izradu novih zakona (npr. Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, Zakon o zdravstvenoj evidenciji, i dr) i drugih podzakonskih akata, strategija i slično, kao vid multisektorske saradnje i rešavanja problema, a poštujući GIPA (Greater Involvement of People Living with HIV/AIDS | veće uključivanje ljudi koji žive sa HIV-om i AIDS-om) principe koji imaju za cilj ostvarivanje prava i odgovornosti osoba koje žive sa HIV-om i AIDS-om, uključujuči i njihovo pravo na učešće u procesu donošenja odluka koje utiču na njihove živote. GIPA principi imaju za cilj da poboljšaju kvalitet i efikasnost odgovora na AIDS i od ključnog su značaja za napredak i održivost ovog odgovora.
  4. Svi organizatori edukacija i drugih obrazovnih modela na temu HIV/AIDS-a moraju imati obavezu pozivanja – uključivanja edukovanih osoba koje žive sa HIV-om i AIDS-om (trenera) u procese obrazovanja, treninga i drugih sličnih edukacija dece i omladine, šire javnosti, javnih i zdravstvenih radnika na temu HIV/AIDS-a, posebno ovu vrstu saradanje sa organizacijama ljudi koji žive sa HIV/AIDS-om bi trebala da uspostavi Pravosudna akademija Republike Srbije kako bi HIV pozitivne osobe kao edukovani treneri uzeli učešće u proces edukacije budućih sudija i pravosudnih radnika, a sve u cilju prepoznavanja slučajeva stigme i diskriminacije na ovom polju i takođe poštujući gore pomenute GIPA principe.
  5. Dalja i snažnija podrška sistema i podsticaj celokupnog društva ka osobama koji žive sa HIV-om i AIDS-om, kao i ljudima koju su u vezi sa HIV-om bili ili su još uvek izloženi diskriminaciji da se upoznaju sa svojim pravima i zvanično po proceduri prijave slučajeve diskriminacije.
  6. Sistemska konstantna nabavka testova i kontinuirano stvaranje potrebnih uslova za redovnu dijagnostiku i lečenje HIV pozitivnih osoba.
  7. Uključivanje RFZO-a u diskusije na temu ARV terapije i obezbeđivanje finansijskih i drugih uslova za poboljšanje terapije novim i modernijim lekovima za HIV, kao i sprovođenje „cost benefit“ analize postojećeg sistema lečenja osoba koje žive sa HIV-om i AIDS-om u Srbiji.
  8. Povećanje učestalost i kvaliteta rada dnevnih klinika i ambulanti za HIV i AIDS u zemlji, kao i konstantno stvaranje uslova za decentralizaciju raspodele ARV terapije na više apoteka (državnih i privatnih) u celoj Srbiji.
  9. Iznaći način za standardizaciju, licenciranje i finansiranje usluga i servisa koje pružaju civilne organizacije ljudi koji žive sa HIV-om i AIDS-om od strane države.
  10. Ukidanje odredbi u posebnim pravilnicima gerontoloških, banjskih i sličnih centara socijalne zaštite koje nisu u skladu sa važećim zakonima Republike Srbije i koje sprečavaju HIV pozitivne osobe da ostvaruju svoja socijalna prava kao i svi drugi građani ove države.
  11. Kontinuirana edukacija zdravstvenih, socijalnih i javnih radnika na temu HIV/AIDS-a uz obavezno uključivanje HIV pozitivnih osoba u procese predavanja radi senzibilizacije ovih radnika i smanjenja stigme i diskriminacije prema PLHIV.

U nadi da će celokupa javnost Srbije razumeti u kakvoj situaciji se trenutno nalaze osobe koje žive sa HIV-om i AIDS-om i kakve sve posledice može da prouzrokuje nezainteresovanost društva za navedene probleme, kao i da će država zaključke i preporuke ovog orkuglog stola shvatiti ozbiljno i početi da radi na rešavanju problema zajedno sa civilnim sektorom,  ipak se nadamo boljem sutra koje možemo stvoriti zajedničkim radom, voljom i uz obostrano dopunjavanje u onim zadacima gde državni i civilni sektor moraju i trebaju da rade zajedno.

Održavanje okruglog stola podržali su: Narodna skupština Republike Srbije, Ministarstvo zdravlja Republike Srbije, UNAIDS i Globalni fond za decu (Vašington).

Zaključci Okruglog stola 2013: Budućnost Srbije u borbi protiv AIDS-a

Okrugli sto 2013: Budućnost Srbije u borbi protiv AIDS-a – agenda

Vodič za primenu antidiskriminacionog zakonodavstva u vezi sa HIV-om

Zdravstvena briga, kontinuriana dijagnostika i ARV terapija

Učitaj Više Srodnih Članaka
Učitaj Više Iz Foto